Prof. dr Aleksa Milojević: Osnove privrednog sistema Bosne i Hercegovine i potrebne promjene | СНАГА НАРОДА!
  • Саопштења

    Објављено октобар 19th, 2015

    Објавио snagan

    Ознаке

    Prof. dr Aleksa Milojević: Osnove privrednog sistema  Bosne i Hercegovine i potrebne promjene

    Apstrakt: Razvoj je zasnovan na svojini. Vrednovanje svojinskog rezultata se ostvaruje na tržištu. Uloga države, u cilju uspostavljanja cjelovitosti veza i odnosa, najpotpunije se izražava u njenoj monetarnoj funkciji. Zbog toga se svojina, tržište i država, ovdje monetarna funkcija, smatraju osnovama privrednog sistema.

    Ključne riječi: privredni sistem, svojina, monetarna politika, zaštita privrede

    Uvod

    Da bi sistem bio uspješan nužno je da njegove osnove izražavaju pojedinačno najveća dostignuća.

    Najveće dostignuće u razvoju privatne svojine je masovna dioničarska svojina radnika i građana. To je svojinska osnova na kojoj izrastaju krupna, prije svega industrijska preduzeća, koja su jedina pouzdana garancija razvojne uspješnosti. Tržište, da bi bilo uspješno, mora da bude regulisano, na šta upućuje cjelokupna ekonomska istorija. Država određuje opšte ciljeve razvoja i prepušta ih tržišnom vrednovanju. Monetarna funkcija, sa stanovišta uloge države, treba da na najbolji način „podmazuje“ cjelokupan proces u privredi.

    Vidljivi pojedinačni zaostaci u razvoju jasno govore da je privredni sistem u Bosni i Hercegovini neracionalan.

    U radu će se ostvariti produbljena pojedinačna ispitivanja.

    Svojina

    Umjesto masovne dioničarske, kod nas je nosiva, istorijski prevaziđena, individualna privatna svojina. Najveći dio društvenog bogatstva se ostvaruje u tom svojinskom obliku. U organizacionom smislu to su mala i srednja preduzeća u individualnoj privatnoj svojini, kojima se pruža sva društvena podrška. U takvom svojinskom zaostatku nije moguće graditi uspješan privredni sistem.  Da bi se razvijalo nužna su svojinska napredovanja.

    Osnova uspostavljanja štetne individualne privatne svojine je u pogrešno izvedenoj privatizaciji. Naša nastojanja da se postupkom privatizacije domognemo najviših nivoa privatne svojine (masovno dioničarstvo radnika i građana) spriječena su sa strane „međunarodne zajednice“. Umjesto željene privatizacije podjele nametnuta nam je privatizacija prodaje[1].

    S obzirom da je privatizacijom prodaje, odnosno ostvarivanjem individualne privatne svojine u privredi, pokrenut snažan proces deindustrijalizacije, takva nametnuta nam privatizacija ima sva obilježja hladnoratovskog privatizacijskog genocida (Reinert E., 2006., 100). Privatizaciju prodaje nije moguće preživjeti. Individualna privatna svojina koju iza sebe ostavlja, uništava industriju kao jedinu djelatnost koja omogućava bogaćenje[2].

    Razlozi našeg produženog trajanja, u okolnostima deindustrijalizacije, su u postepenosti prodaja, zaduživanjima, doznakama iz inostranstva. Sve je to samo kopanje sebi dublje provalije. Potrebno je ostvariti punu svojinsku, i na toj osnovi veličinsku strukturu u privredi, onakvu kakva vlada na Zapadu. Na strani razvijenih, krupna preduzeća (u masovnoj dioničarskoj svojini), u ukupnom broju učestvuju sa 1 %, a ostvaruju 80 % vrijednosti u privredi. Oko 4 % preduzeća srednje veličine, u grupnoj privatnoj svojini (d.o.o.) ostvaruju 15 % vrijednosti. Najnemoćnija, individualna privatna svojina, sa svojih 95 % preduzeća, male veličine, ostvaruje svega 5 % vrijednosti[3].

    Mi imamo uglavnom ovu najnemoćniju individualnu privatnu svojinu. I nadamo se razvoju. Naše ogromno svojinsko nazadovanje, ostvareno privatizacijom prodaje, ne dozvoljava kretanje naprijed. Država i privreda se ne grade na pojedincu i njegovoj individualnoj privatnoj svojini. To razjeda i uništava privredu i državu, kako to pokazuje sva naša dosadašnja privatizacija. Država i privreda se gradi na kolektivu i na kolektivnoj privatnoj svojini. Prije svega na masovnom dioničarstvu radnika i građana, kako to pokazuja iskustva razvijenih.

    Da bi se krenulo naprijed nužno je promijeniti svojinu. Postojeću privatizaciju prodaje potrebno je zamijeniti privatizacijom podjele (opširnije kako to ostvariti u Milojević A., 2015.).

    Slobodno tržište

    Slobodno tržište je jedna od važnih odrednica našeg privrednog sistema. Ostvareno je pod globalističkim uticajima Evropske Unije. Tvrdi se da su široka tržišta racionalna i da donose koristi svima. Nezavisno od razlika u razvijenosti. Slobodno tržište vodi izjednačavanju cijena faktora proizvodnje (rada i kapitala) što vodi ujednačavanju nivoa razvijenosti. Čak nezavisno šta proizvodili i čime trgovali. Bogatstvo podjednako pritiče iz svih djelatnosti.

    Sve je ovo u potpunoj suprotnosti sa vladajućim ekonomskim znanjima[4], posebno sa poznatim istorijskim iskustvima razvijenih. Bogati se nisu bogatili na slobodnom nego na veoma regulisanom tržištu. Ekonomska istorija razvijenih i nije ništa drugo nego istorija međusobnih oštrih graničnih suprostavljanja. Manje razvijeni su se od razvijenih štitili veoma visokim carinskim[5] i drugim zaštitama, sve do približnog izravnanja u nivou razvijenosti, kada su se granične prepreke smanjivale.

    Na drugoj strani, razvijeniji su, znajući vlastite ekonomske prednosti na otvorenom tržištu, neprekidno vršili razne vrste pritisaka na manje razvijene da otvore svoje granice[6]. Globalistički zahtjev za otvaranjem granica manje razvijenih, kao načina ostvarenja koristi za sve, suprotan je vladajućem ekonomskom znanju i ukupnom istorijskom iskustvu. To je suprotno i osnovnom zakonu tržišne konkurencije.

    Ništa tako uspješno ne uništava manje razvijenu privredu kao njen slobodan tržišni susret sa razvijenijom iz razloga razlika u produktivnosti. Viša produktivnost (konkurentski) uništava manju. Postoje svi razlozi da Bosna i Hercegovina napusti slobodno tržište i svoju manje razvijenu privredu da zaštiti carinskim i drugim zaštitama.

    Monetarni kolonijalizam

    Izgradnja Bosne i Hercegovine kao kolonije je cjelovit privredno-sistemski projekat. Pored privatizacije prodaje i slobodnog tržišta tu je i institucija valutnog odbora. Valutni odbor je kolonijalna institucija. Izmislio ga je engleski kralj (Williamson, 1995., 5) početkom devetnaestog vijeka, u silnoj želji da sačuva svoje kolonijalno carstvo. I uspio je. Sa izuzetnim rezultatom.

    Novooslobođene zemlje su prihvatile valutne odbore i time produžili svoje kolonijalno ropstvo za još preko 100 godina. Na osnovu nagomilanog negativnog iskustva valutni odbori su, pred navalom novih oslobodilačkih pokreta, uništeni sredinom dvadesetog vijeka (1950). Bila je nada da se nikada više neće pojaviti. Obnovila ih je Evropska Unija, prvi puta na tlu Evrope[7], što jasno govori o njenoj kolonijalnoj opredijeljenosti.

    Valutni odbor je institucija koja se osniva da bi se uništavale domaće, a razvijale inostrane privrede. Uočljiva je, kod nas, zakonska odredba o punom deviznom pokriću, iz navodnih razloga sigurnosti. Dodaju li se tome i devizne rezerve banaka izlazi da je naše devizno pokriće 120 %, što je ogromna šteta. U okolnostima centralne banke sa punim monetarnim nadležnostima devizne rezerve od 30 % pokrivaju i značajnije rizike. Punim deviznim pokrićem mi u suštini ostajemo bez novca. Novac se iznosi iz zemlje (7,3 milijardi KM 2015.) po prosječnoj kamatnoj stopi od 0,6 %. A onda se taj novac vraća u zemlju za kojeg naše stanovništvo i privreda plaćaju prosječnu kamatu od 8,8 %. U 2014. godini iznos plaćenih kamata je bio 1,2 milijardi KM (Agencije, 2015, 41 i 48).

    Problem se ni približno ne iscrpljuje u iznosu plaćenih kamata. Sav problem je što Bosna i Hercegovina, u okolnostima valutnog odbora, nema svoj novac. Da bi došli do novca moramo da ga kupujemo. To je potpuno suprotno od stanja kada se posjeduje vlastita centralna (narodna) banka sa svojim punim monetarnim nadležnostima. Novac je prvo javno dobro. Ne može se zarađivati i na robi i na novcu. Zarađuje se na robi, a novac služi da podešavanjima svoje ponude, na najbolji način, omogući racionalno odvijanje privrednog procesa. Prije svega da ograniči potrošnju države, a banke da ohrabruje za potrebno kreditno snabdijevanje privrede i građana. U okolnostima valutnog odbora, kada se novac kupuje na tržištu, to nije moguće, što onemogućava razvoj.

    Jedan od zadataka valutnog odbora je da podstiče zaduživanje. Uglavnom svojim deflatornim unutrašnjim sadržajem. Da bi se došlo do novca potrebno je izvoziti. Osnovna monetarna funkcija naše Centralne banke je da vrši zamjenu (emisiju) novca prilikom izvoza. Kako se izvozi samo dio društvenog proizvoda (30 %) nestašica novca (deflacija) je sama ekonomska suština valutnog odbora. Potpuni ekonomski cinizam. Da jedna, skoro krajnje nerazvijena zemlja, ostvari izvoz do nivoa zadovoljenja svojih potreba za novcem. Kako to nije moguće nestašica se podmiruje povećanim inostranim zaduživanjima.

    To je „povoljni“ privredno-sistemski okvir kojeg nam je uredila Evropska Unija. Umjesto da imamo svoju centralnu banku koja će nas snabdijevati sa dovoljnom količinom jeftinog novca kao prve osnove ostvarivanja uspješnog razvoja.

    Najzavodljivija i možda najopasnija funkcija valutnog odbora odnosi se na njegove „doprinose monetarnoj stabilnosti“. Opasnost je u širokom odobravanju i prihvatanju ove njegove funkcije. Teško se primjećuje da je monetarna stabilnost, u okolnostima valutnog odbora, samo temeljna priprema za konačan ekonomski slom. Onda kada valutni odbor, kao privremena institucija, prestane da funkcioniše. Kada prevlada zlo kumulisane inflacije, sadržane u ogromnoj precijenjenosti valute. Valutni odbor propada onda kada ekonomsko stanje, koje je pod njim stvoreno, postane nepodnošljivo. Kada zavlada opšte siromaštvo i nemogućnost vraćanja dugova, čemu se ubrzano približavamo.

    Administrativna vezanost domaće valute za stranu čine unutrašnje monetarno tržište stabilnim. I pored svih ekonomskih pogoršanja (dugovi, deficiti) cijene ostaju relativno mirne. Idealno vrijeme i prilika za lošu i štetnu vlast. Moguće je bezgranično trošiti i zaduživati se, a da to ne izaziva neke značajnije vidljive ekonomske potrese. Zbog kratkoročne nevidljivosti rezultata kumuliranja inflacije kroz precijenjenost valute. S obzirom da su se naši dugovi i deficiti približili iznosu našeg bruto domaćeg proizvoda precijenjenost naše valute je najmanje 100 %[8]. To povećava vrijednost naših inostranih obaveza za dva puta što je nepodnošljivo.

    Teško je predvidjeti šta će se sve dogoditi kada dođe do propadanja valutnog odbora. Prema istorijskim iskustvima inflacija dostiže izuzetne visine, a privreda i društvo zapadaju u potpuni haos. Kod nekih je to završavalo u građanskim ratovima.

    Valutni odbor je kolonijalna institucija i potrebno je što prije osloboditi se njenog prisustva. Postoje svi razlozi da se valutni odbor zamijeni centralnom (narodnom) bankom Bosne i Hercegovine sa svojim punim monetarnim nadležnostima. Uz to centralna banka je prva državotvorna institucija. Međusobne obaveze i odgovornosti bi bile u značajnom porastu što bi doprinosilo porastu ukupne integrisanosti, od čega bi svi imali koristi.

    Zaključak

    Pripadali smo krugu zemalja sa najbržim razvojem. Bili smo stigli do srednjeg nivoa ekonomske razvijenosti. Mjereno potrošnjom ukupne energije izražene u tonama kamenog uglja po stanovniku bili smo se jako približili najrazvijenijim. Jugoslavija je trošila 2,12 tona, Švajcarska 3,49 tona, Švedska 5,16 tona, a Njemačka 5,61 tona uglja (Statistički, 1989., str. 257).

    Bili smo na korak da, namjeravanom privatizacijom podjele radnicima, dostignemo najviši nivo (masovne kolektivne) privatne svojine i da na toj svojinskoj osnovi doživimo novi ekonomski polet. Da iz socijalizma mirnim putem pređemo u građansko društvo. A onda je neko došao i rekao kako sve to ne valja. Nismo imali snage da se odupremo. Ponijele su nas nacionalne vode na kojima smo doplovili do našeg teškog kolonijalnog stanja sa svim neizvjesnostima njegovog savlađivanja.

    Industrije skoro da i nemamo. Njeno učešće u BDP (10 %) je preko dva puta manje od onog na strani razvijenih. Sva veća industrijska preduzeća su u rukama stranaca. Radnici u industriji rade za plate od 500 dolara od čega prosječno živi pet stanovnika. Na svaka tri domaćinstva zaposlena su dva radnika. Prosječna stopa zaposlenosti je 21 % (u odnosu na ukupan broj stanovnika) dok ona na Zapadu iznosi dva puta više. Dugovi i deficiti su se približili iznosu BDP. U odnosu na Evropsku Uniju porezi su veći za 64 %. U Evropskoj Uniji porezi i doprinosi u BDP učestvuju sa 11 %, a kod nas sa 18 %. Na uvećano siromaštvo uvećani porezi, jedan je od poznatih pokazatelja kolonijalnog položaja. Visoki porezi uništavaju privredu i narod, što ubrzava kolonijalno propadanje.

    Dospjeli smo u opasan hladnoratovski zagrljaj globalista. Nad nama se nadvila Evropska Unija kao moćan kolonijalna sila. Nametnuta nam je privatizacija prodaje, sa deindustrijalizacijom, koja prijeti našem biološkom istrebljenju. Valutni odbor uništava domaću privredu, a slobodno tržište nas izlaže neviđenom ekonomskom satiranju razvijenih.

    Da bi izašli iz sadašnjeg teškog kolonijalnog položaja nužno je postojeću privatizaciju prodaje zamijeniti privatizacijom podjele. Postojeći valutni odbor zamijeniti centrlanom bankom Bosne i Hercegovine sa svim monetarnim nadležnostima. Umjesto slobodnog tržišta potrebno je uvesti najoštrije carinske i druge granične zaštite. Posebno u dijelu odliva kapitala u inostranstvo.

    Literatura i izvori

    • Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (2014), Informacija o bankarskom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo
    • Agencija za bankarstvo Republike Srpske (2015), Izvještaj o stanju u bankarskom sistemu Republike Srpske za period 01.01.2014. – 31.12.2014., Banja Luka
    • Andrijić S. (2012), Globalizacija savremeni gospodarski kolonijalizam, staro ropstvo u novim okovima, Synopsis, Zagreb – Sarajevo
    • Milojević A. (2015), Fabrike radnicima i građanima, Ekonomski institut, Bijeljina
    • Milojević A. (2010), Program oporavka i napretka Republike Srpske, Ekonomski institut, Bijeljina
    • Raubini N. (1998), The Case Against Currency Board: Debunking 10 Migths about the Benefits of Currency Boards, Stern School of Bussiness, New York University, New York
    • Reinert E. S. (2006), Globalna ekonomija, kako su bogati postali bogati i zašto siromašni postaju siromašniji, Cigoja, Beograd
    • Statistički godišnjak Jugoslavije (1989), Beogradski izdavačko-grafički savez, Beograd
    • Statistisches Jahrbuch (2015), Statistik Austria
    • Jomo K. (2005), The Origins of Development Economics, How Schools of Economic Thaught Have Adressed Development, Tulika Books, New Delhi, India
    • Williamson J. (1995), What Role for Currency Boards, Institut for International economics, Washington DC

    [1] Odlučnost „međunarodne zajednice“ u sprečavanju naših privatizacija podjele je bila izuzetna. U Federaciji Bosne i Hercegovine, nakon što je objavljeno da će se privatizacijski certifikati početi dijeliti građanima 03.07.2000. godine prvo se (28.04.2000.) američki ambasador žali Predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine na naposlušnost Predsjednika Upravno odbora Agencije za privatizaciju za kojeg kaže da je „njegova smjena trebala odavno uslijediti“. Nakon toga posao preuzima Visoki Predstavnik koji dana 19.05.2000. godine smjenjuje predsjednika Upravnog odbora Agencije za privatizaciju, što je 44 dana prije zakazane podjele. Poslije toga nije bilo otpora provođenju privatizacije prodaje (opširnije u Andrijić S., 2012.).

    U Republici Srpskoj, zbog značajnog odmicanja u privatizaciji podjele, da bi se to spriječilo, smijenjena je postojeća vlada, a za novog predsjednika postavljen je predsjednik partije sa dva poslanika. Iz zahvalnosti za takvo političko dostizanje poništeno je sve što je prethodno ostvareno, a nova privatizacija prodaje je dobila svoj najdrastičniji rušilački izraz (opširnije u Milojević A., 2010.).

    [2] Da nije moguće preživjeti bez industrije, veoma je poučan jedan istorijski primjer. Saveznici su bili donijeli odluku da Nijemce unište tako što će im se oduzeti mogućnost da se bave industrijom. Da se pošalju u poljoprivredu. Nakon samo 22 mjeseca trajanja tog projekta napisano je u izvještaju (08.03.1947.) da Nova Njemačka ne može da preživi kao „poljoprivredna država“ te da to prijeti „istrjebljenju 25 miliona ljudi“. Projekat uništenja je zamijenjen projektom (Maršalov plan) pomoći (Reinert E., 2006., 121).

    [3] U Austriji, maloj zemlji, 0,5 % krupnih preduzeća pravi 61 % vrijednosti ukupnog prometa u privredi (Statistik, 2015., 367).

    [4] Da je suština ekonomije u različitosti doprinosa bogatstvu pojedinih djelatnosti prvi je ukazao italijanski ekonomista Antonio Sera. Sve su djelatnosti sa opadajućim, samo je industrija sa rastućim prinosima (Jomo K., 2015., 14).

    [5] Poznato je da se između Engleske i Amerike vodio najduži carinski rat od preko 100 godina. Skoro do početka Drugog svjetskog rata Amerika je svoju mladu industriju štitila od razvijenije Engleske sa carinskom stopom od čak 200 %  i pored prirodne prepreke koja je prisutna.

    [6] Kao najrazvijenija industrijka zemlja Engleska je u XIX vijeku uporno ubjeđivala ostale zemlje o korisnosti otvaranja granica. Da manje razvijeni bescarinski prodaju Engleskoj sirovine koje će ona, kao najrazvijenija, najjeftinije ih prerađivati, te vraćati im bescarinski, kao gotove proizvode. Mnogi su pristali. Njemački ekonomista je izvšio samoubistvo (1846) zbog nemogućnosti da ubijedi svoju vladu da ne prihvati taj ugovor. Ugovori su veoma kratko trajali. Da je živ Franc List bi moga da vidi kako njegova zemlja, zaodjenuta globalizmom, danas to mnogo uspješnije radi od nekadašnje Engleske.

    [7] Estonija 1992., Litvanija 1994., Bugarska 1997., Bosna i Hercegovina 1997.

    [8] U Estoniji je pod uticajem valutnog odbora za četiri godine (1992. – 1996.) precijenjenost domaće valute porasla za 70 %, a kod Litvanije za dvije godine (1994. – 1996.) porast iznosi 59 % (Roubini, 1998., 7).

  • Нема коментара

    Погледајте коментаре на овај чланак.

  • Пошаљи коментар

    Пошаљите ваш коментар.

  • Име (required):

    Email (required):

    Веб сајт:

    Ваш коментар:

PHVsPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19hYm91dDwvc3Ryb25nPiAtIDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2FkX2ltYWdlXzE8L3N0cm9uZz4gLSAvaW1hZ2VzL2FkLmdpZjwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2FkX2ltYWdlXzI8L3N0cm9uZz4gLSAvaW1hZ2VzL2FkLmdpZjwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2FkX3VybF8xPC9zdHJvbmc+IC0gaHR0cDovL2V4YW1wbGUuY29tPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fYWRfdXJsXzI8L3N0cm9uZz4gLSBodHRwOi8vZXhhbXBsZS5jb208L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19hbHRfc3R5bGVzaGVldDwvc3Ryb25nPiAtIHJlZC5jc3M8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19hcmNoaXZlczwvc3Ryb25nPiAtIDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2F1dG9faW1nPC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19iaW88L3N0cm9uZz4gLSA8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzE8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF9taWRfMTA0PC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzEwNTwvc3Ryb25nPiAtIGZhbHNlPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fY2F0X21pZF8xMDY8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF9taWRfMTI5PC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzE3MTwvc3Ryb25nPiAtIGZhbHNlPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fY2F0X21pZF8xNzI8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF9taWRfMTczPC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzE3NDwvc3Ryb25nPiAtIGZhbHNlPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fY2F0X21pZF8xNzU8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF9taWRfMTc2PC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzM8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF9taWRfNDwvc3Ryb25nPiAtIHRydWU8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jYXRfbWlkXzk8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF90aHVtYl9oZWlnaHQ8L3N0cm9uZz4gLSA3NjwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2NhdF90aHVtYl93aWR0aDwvc3Ryb25nPiAtIDIwNzwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2N1c3RvbV9jc3M8L3N0cm9uZz4gLSA8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19jdXN0b21fZmF2aWNvbjwvc3Ryb25nPiAtIDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2VtYWlsPC9zdHJvbmc+IC0gPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fZXhjbHVkZV9jYXRzPC9zdHJvbmc+IC0gZmFsc2U8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19mZWF0dXJlZF9jYXRlZ29yeTwvc3Ryb25nPiAtINCh0LDQvtC/0YjRgtC10ZrQsDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2ZlZWRidXJuZXJfdXJsPC9zdHJvbmc+IC0gPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fZmxpY2tyX2VudHJpZXM8L3N0cm9uZz4gLSBTZWxlY3QgYSBudW1iZXI6PC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fZmxpY2tyX2lkPC9zdHJvbmc+IC0gPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fZ29vZ2xlX2FuYWx5dGljczwvc3Ryb25nPiAtIDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX2hvbWVfcG9zdHM8L3N0cm9uZz4gLSA0PC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29faW1hZ2VfZGlzYWJsZTwvc3Ryb25nPiAtIGZhbHNlPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29faW1hZ2VfaGVpZ2h0PC9zdHJvbmc+IC0gMTczPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29faW1hZ2Vfd2lkdGg8L3N0cm9uZz4gLSAyMzA8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19sb2dvPC9zdHJvbmc+IC0gaHR0cDovL3d3dy5zbmFnYW5hcm9kYS5vcmcvd3AtY29udGVudC93b29fdXBsb2Fkcy80LWxvZ29zbi5wbmc8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19tYW51YWw8L3N0cm9uZz4gLSBodHRwOi8vd3d3Lndvb3RoZW1lcy5jb20vc3VwcG9ydC90aGVtZS1kb2N1bWVudGF0aW9uL29wZW4tYWlyLzwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX3Jlc2l6ZTwvc3Ryb25nPiAtIHRydWU8L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19zaG9ydG5hbWU8L3N0cm9uZz4gLSB3b288L2xpPjxsaT48c3Ryb25nPndvb19zaG93X2Jsb2c8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX3RoZW1lbmFtZTwvc3Ryb25nPiAtIE9wZW4gQWlyPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fdGhlX2NvbnRlbnQ8L3N0cm9uZz4gLSBmYWxzZTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX3RodW1iX2hlaWdodDwvc3Ryb25nPiAtIDE0NTwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX3RodW1iX3dpZHRoPC9zdHJvbmc+IC0gMzAwPC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fdHdpdHRlcjwvc3Ryb25nPiAtIDwvbGk+PGxpPjxzdHJvbmc+d29vX3VwbG9hZHM8L3N0cm9uZz4gLSBhOjI6e2k6MDtzOjYyOiJodHRwOi8vd3d3LnNuYWdhbmFyb2RhLm9yZy93cC1jb250ZW50L3dvb191cGxvYWRzLzQtbG9nb3NuLnBuZyI7aToxO3M6NjI6Imh0dHA6Ly93d3cuc25hZ2FuYXJvZGEub3JnL3dwLWNvbnRlbnQvd29vX3VwbG9hZHMvMy1sb2dvc24ucG5nIjt9PC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fdmlkZW9fcG9zdHM8L3N0cm9uZz4gLSA1PC9saT48bGk+PHN0cm9uZz53b29fdmlkcGFnZTwvc3Ryb25nPiAtIFNlbGVjdCBhIHBhZ2U6PC9saT48L3VsPg==